Good Coffee

- Živiš u stanu? - Upita je.

Klimne glavom -Ranije je to bila radionica mojih roditelja pa sam ih iselila kad sam upisala faks. Mada to im je super došlo pošto su otišli na put oko sveta.- nasmeje se za sebe

- Ja sam kupila stan. - Klimne glavom. - Pa to ti je onda super.. -

-Gde? Možda smo komšinice.- nakezi se

- Kako se ono zove.. - Pokušava se sjetiti. - Wood-nešto..ne mogu se sjetiti sad.. -

-Woodin's mill?- podigne obe obrve pa klimne glavom -Dap, živimo u istom kraju.-

- Tako nešto..mislim da da.. - Osmjehne se. - Pa drago mi je, susjedo.. -

-Ako ti bilo šta bude trebalo znaš gde možeš da me nađeš.- ispije ostatak hrane pa baci pogled na sat -Trebela bih lagano da krenem, moram da se nađem sa braćom. Vidimo se ovih dana?-

Klimne. - Doći ću na kavu.. - Osmjehne joj se.

Klimne glavom -Ne pravim baš ovako lošu ali može da prođe.- nakezi se pa pozove konobara da plati -Daj mi tvoj broj.-

Izrecitira joj broj. - Pošalji mi poruku ili nešto.. - Kaže joj popivši kavu do kraja i ustajući. - Ići ću i ja sad.. -

Zapiše broj, plati konobaru pa ustane uzimajući stvari -Važi, vidimo se onda sutra.- nasmeši se p je poljubi u obraz a onda ode

- Naravno.. - Osmjehne se i uzme svoje stvari pa ode.

Dolazi u kafic pa sjedne za jedan od slobodnih stolova i naruci kafu.

Udje u kafic i sjedne za sank. - Cedevitu, molim. - Naruci.

Izvadi mobitel da provjeri nesto, cekajuci kafu.

Tapka rukom po sanku ritam neke pjesme.

Klimne glavom ka konobaru kada mu donese kafu, pa vrati pogled na mobitel, a drugom rukom uzme kafu, ali ne gledajuci prospe ju po sebi. "Sranje" promrmlja, trazeci po dzepu maramicu.

Gleda okolo po laficu i pogled joj padne na decka koji je bio prosuo kavu po sebi.

Uzme maramicu iz dzepa i obrise se koliko je mogao pa pozove konobara kako bi narucio jos jednu kafu.

Nasmije se lagano na to što je ovaj nespretan.

Primjeti da mu se neka djevojka za saknom smije, pa samo prevrne ocima. "Znas, moze se svima dogoditi" promrmlja gledajuci ju, pa skrene pogled ponovno na mobitel.

Uzme cedevitu i priđe mu pa sjedne za njegov stol. - Znam ja da se to može svakome dogoditi.. - Kaže. - Ali nisam se tome smijala.. Nego, kako se misliš riješiti te mrlje? -

Pogleda u mrlju. "Sto joj fali? Bas ide uz majicu" slegne ramenima, pa uzme kafu nakon sto mu konobar donese, ovaj put oprezno, spustajuci mobitel na stol.

Nakrivi malo glavu. - Pa dobro, da..imaš pravo.. - Osmjehne se kutevima usana.